Overthought by Škola za 21. vek Studije i studentski život

Univerzitet Minerva – najinovativniji univerzitet na svetu!

Kako bi izgledalo obrazovanje kreirano za 21. vek i sve izazove koje nam donosi? Minerva univerzitet je jedna od opcija o kojoj sam razgovarala sa trenutnim i budućim studentima, iz Srbije i Estonije 🤗

Kad sam pre dve godine i sama razmišljala šta da upišem, moram da priznam da je Univerzitet Minerva bio jedan od mojih užih izbora. Program je izuzetno napredan, povezan sa trenutnim dešavanjima u svetu i predstavlja dobru kombinaciju svega što mi se svidelo u Američkom obrazovnom sistemu i što mislim da mu je falilo da bi bio skoro pa savršen.

Okolnosti nisu bile na mojoj strani kada je Minerva bila u pitanju pa sam, kao što možda znate, upisala Ekonomski fakultet u Beogradu, nešto najbliže Minervi među državnim institucijama u Srbiji po mom mišljenju. Iako meni Minerva nije bila u “zvezdama” za osnovne studije, mislim da je sjajan izbor i ozbiljno je merkam za master, a u međuvremenu u nastavku prenosim iskustvo studenta Univerziteta Minerva, mog prijatelja sa FLEX razmene iz Estonije, Vladislava Virtonena.

Pored iskustva u Minervi, ovaj intervju je i ogledalo u svet nas ambicioznih mladih ljudi, teškoća kroz koje nekad prolazimo i kako se sa njima nosimo 👀. Bilo da smo iz Srbije, Estonije ili neke treće zemlje, koliko god se spolja stvari činile lepim i uglađenim, svi se suočavamo sa određenim teškoćama. Isto tako, svi se zmajski trudimo da ih rešavamo i radimo ono što je za nas najbolje. Vladislava je to odvelo do Minerve i programiranja, mene do Beograda i OverThinkera 💪.

Kako bi odgovori ostali što iskreniji i mogli da se dele među mladima iz Srbije i Estonije, videćete pitanje na srpskom i engleskom, kao i odgovor.

Možeš li da se predstaviš – ko si, šta si, šta voliš da radiš
Can you briefly introduce yourself – who you are, what do you like doing?

Ćao, ja sam Vlad! Dolazim iz istočne Estonije, etničke manjine u Estoniji koja govori ruski. Bio sam tamo ceo život, do svog 18. rođendana. Onda sam otišao na godinu dana u Ameriku kroz FLEX program, baš kao i ti. Kada sam se vratio, morao sam da završim srednju školu, ali sam radio dosta vannastavnih aktivnosti. Volim proces pronalaženja nečeg novog i učenja da ga volim, u suštini proces stvaranja hobija.

Pokušao sam mnogo stvari, ali stvari koje su me oblikovale tokom srednje su kompanija koju sam stvorio sa svojim prijateljem u školi i koja još uvek radi, malo društveno preduzeće koje je sada postalo međunarodno – imamo tim u Estoniji u nekoliko gradova i u Ukrajini. Poslednjih godinu dana takođe radim sa estonskom policijom kao volonter i trenutno, pošto sam na daljinu, radim posao veb policije 😁.

I’m Vlad! I’m from eastern Estonia, a Russian-speaking ethnic minority in Estonia. I’m basically from the whole north of Estonia and was there all my life until my 18th birthday. I then went away for a year on the FLEX program, just like you. When I came back, I had to finish highschool but I did a lot of extracurriculars. I love the process of finding something new and learning to love it, the process of creating hobbies basically.

I tried lots of things but primarily in highschool the things that shaped me was a company I created with my friend in school that still runs (and we’ve been doing this for three years now), a small social enterprise that’s now gone international – we have a team in Estonia in a few cities and in Ukraine. For the last year I have also been working with the Estonian police as a volunteer and right now since I am remote I’m doing webpolice work 😁.

Kako neka mlada osoba krene da volontira za policiju? Odakle je krenulo to interesovanje?
How does one even begin to think about volunteering with the police and why?

To nije popularan program, postoji samo u Estoniji i Velikoj Britaniji, ali je složen. To je samo mala želja iz mog detinjstva i iz godine na razmeni. Moja host majka je advokat i dozvolila mi je da joj pomognem u njenoj advokatskoj kancelariji. Bilo je raznih slučajeva i postao sam fasciniran koliko su advokati važni, a do tog trenutka nisam imao pojma da uopšte postoje.

Nakon što sam se vratio kući, pošto nisam bio ni blizu obrazovan i sposoban da na taj način pomažem ljudima, razmišljao sam kako da ipak pomognem ljudima koji završe u pravosudnom sistemu. Tada sam video priliku za volontere policije. Osim toga, mislim da je to imalo veze sa pucnjavom koja se dogodila u mojoj srednjoj školi u Americi. Mnogo sam razgovarao sa našim školskim policajcem u tom periodu i naučio sam koliko je njegov posao zapravo kul!

It’s not a popular program, it’s only in Estonia and in the UK, but it’s a complex program also. So it’s just a small wish from my childhood and from my exchange year as well. My host mom is a lawyer, and she allowed me to help her in her small law firm to help some client after something happened. There were all different kinds of cases, and I became fascinated how important lawyers are, and up until that point I had no idea they even existed.

As I went back home, since I was nowhere near being educated and capable to help people in that way, I thought how could I help people who end up within the justice system. That’s when I saw the volunteer opportunity. Additionally, I think it had to do with the shooting that happened in my highschool in the US. I talked to our school policeman a lot and got to learn how cool his job actually is!

Kako si se osećao po povratku u Estoniju sa razmene?
How did you feel coming back hoem from your exchange?

Bio sam iscrpljen i trebao mi je novac. Nisam imao energije da radim stvari, samo sam se osećao prazno. Zato što nisam razmišljao o prijateljima dok sam bio na razmeni, nisam komunicirao sa njima dok sam bio odsutan, izgubio sam većinu svojih prijateljstava, izgubio sam skoro sve konekcije. Tada je i mojoj porodici bio potreban novac, pa sam morao da nađem posao. Poslao sam poruku jednom od mojih prijatelja ‘hej, mogu li da se zaposlim‘ i počeo sam da radim. Kasnije sam se povezao sa još prijatelja i odlučili smo da započnemo svoju stvar.

Kada sam se tek vratio, bio sam jednostavno iscrpljen, imao sam mnogo problema i morao sam ponovo da naučim da živim. Osećao sam se pomalo kao stranac kod kuće, samo zato što nisam uložio mnogo truda da ostanem povezan sa zajednicom kod kuće. Zbog toga, bio sam isključen i morao sam ponovo da izgradim mnoga prijateljstva.

I was drained and I needed money. I didn’t have the energy to do things, I just felt empty. Because I didn’t have longterm thinking when it came to friends while I was on my exchange, I didn’t communicate with them while I was away, I lost most of my friendships, I lost almost all of my connections. At that point my family also needed money, so I had to find a job. I texted one of my friends ‘hey, can I get a job’ and I started working. Later on, I connected with more friends and we decided to start our own thing.

But when I just came back, I was just drained, I had lots of issues and I had to learn to live again. I felt a little bit foreign at home, just because I didn’t put in a lot of effort to stay conencted with home. For the outcome, I was disconnected and had to rebuild a lot of friendships again.

Kako te je sve to dovelo do upisivanja Minerve?
How did all of that lead you to enrolling into Minerva University?

Iskreno, poslednje mesto na kome sam želeo da završim u svetu bila je Amerika. Zbog pucnjave, zbog nekih drugih negativnih iskustava koje sam imao, i samo zato što je to ogromna država sa ogromnim problemima, složenom birokratijom koja mi se ne sviđa. Dakle, koliko god da sam voleo svoju godinu razmene, host porodicu i zajednicu, nisam voleo zemlju. Hteo sam da ostanem kod kuće.

Želeo sam da studiram pravo, kao moja host majka. U Estoniji ili u Holandiji, obe imaju veoma dobre akademske programe, a Holandija je pored međunarodnog krivičnog suda i svih kul organizacija u kojima bih mogao da stažiram. Ali obe imaju visoke školarine. Slučajno sam primetio da mnogi moji prijatelji prate Minervu i pomislio sam šta je ovo. Otišao sam na njihovu veb stranicu, ukratko pročitao opis i shvatio da je ovo startap škola. Mali, netradicionalni startap univerzitet koji je globalan, gde svake godine putujete. Takođe je super selektivan.

U tom trenutku sam samo tražio najbolje okruženje za sebe. U FLEX-u sam shvatio da su to ljudi sa kojima želim da ostanem do kraja života. Ovo su tipovi ljudi sa kojima želim da se družim u ovom trenutku svog života. Jer se sada formiramo (ono što ljudi zovu naše formativne godine) i želim da budem oko ovih ljudi. Za izbor univerziteta za mene program nije bio toliko važan, ali ljudi su bili na prvom mestu. Kakve ljude želim. I mislio sam da bi Minerva mogla biti barem jednako dobra kao FLEX u smislu prijateljstava koja mogu da izgradim.

Na kraju sam se prijavio samo tu jer je Minerva otvorila aplikacije možda 10 meseci, skoro godinu dana pre upisa. Bila je to moja poslednja godina srednje škole u Estoniji i samo se sećam da sam sedeo na času u septembru i razmišljao ‘o, vreme je da se prijavim’. U novembru sam već znao da sam primljen. Drugi univerziteti širom sveta imaju svoje prijave kasnije, pa pošto sam već znao da sam primljen tu, razmišlao sam ‘u redu, hajde sad da završimo školu‘ i nisam se prijavio nigde drugde.

Honestly, the last place I wanted to end up in in the world was the US. Because of the shooting, becaus of some other negative experiences I had, and just because it’s a huge country with huge problems, a complex bureaucracy I don’t enjoy. So as much as I loved my exchange year, my host family and community, I didn’t love the country. I wanted to stay away, and stay at home.

I wanted to study law, inspired by my host mother. She is amazing, I miss her. I wanted to study law either in Estonia or in the Netherlands, they both have very good academic programs and the Netherlands are next to the international criminal court and all of teh cool organizations where I could intern. They both require high tuitions though.

By chance, I noticed a lot of my friends follow Minerva and I was like what the ehck is this. I went to their website, read the description briefly and realized that this is a startup school. A small, nontraditional startup University that is global, where each year you travel. It’s also super selective.

At that poit I was just looking for the best circle. In FLEX I realized these are the people I want to stay with for the rest od my life. These are the types of people I want to hand out with at this point of my life. Because now we are forming (what people call our formative years) and I want to for around these cool people. For University for me, the program didn’t really matter that much, but people came first. What kind of people do I want. And I figured Minerva could be at least as good as FLEX in terms of the friendships I can build.

I ended up applying just there because Minerva opened up applications like 10 months, almost a year before the start of the year. It was my last year of highschool back home. I just remember sitting in class in September and thinking ‘oh, time to apply’. In November I already knew I was accepted. Other Universities around the world have their applications later, so because I already knew I was accepted I was like okay, let’s just finish school and didn’t really apply anywhere else.

Da li je Minerva ispunila tvoja očekivanja?
Did Minerva live up to your expectations?

Mnogo više od toga. U FLEX-u sam usvojio ovaj pristup da nemam očekivanja. Ovde sam svemu pristupao smireno, trudio se da upoznam ljude koji će mi biti kolege. Postali su moja treća porodica. Povezali smo se veoma brzo jer je to mala generacija, manje od 200 ljudi iz 60 zemalja. Svi su super kul. Osim toga, mnogi elementi samog Univerziteta su jako impresivni.

Imamo veoma personalizovan pristup, akademija je veoma interaktivna i inovativna. Neke od mojih omiljenih obrazovnih institucija tokom mog života bile su male, tako da mi je super da je i Minerva takva. Način na koji je stvorena je jebeno genijalan. Kada pogledam naš sistem ocenjivanja, ludo je koliko je dobro promišljen. Većina profesora su ljudi iz veoma kul prestižnih škola širom sveta.

Dakle, da rezimiram, klasa je neverovatna, akademija je kul, mala je generacija baš kao što sam želeo, globalan je Univerzitet i ja sad kuliram ovde u Seulu. 😎

Much more than that. In FLEX I adopted this approach of not having expectations. Here everything I did was trying to go with the flow, meet the people I was going to be my colleagues. They became my third family. We connected really fast because it’s a small class, less than 200 people from 60 countries. These people are super cool. Besides that so many elements of the University itself were impressive.

I have a very personalized approach, the academics are super cool and very innovative. Some of my favorite educational institutions throughout my life were small. The way it’s created is freaking genious. When I look at our grading system it’s crazy how well thought through it is. Most of our faculty are people from very cool prestigious schools all over the world, and they’re actually super cool people.

So to summarize, the class is amazing, academics are cool, it’s small just like I wanted, it’s global and I’m here chilling in Seul. 😎

I koliko košta to zadovoljstvo? 😅
And how much does all this cost?

Druga stvar, švorc sam. Živeo sam ispod granice siromaštva u Estoniji sa bakom jer nemam roditelje. Samo smo pokušavali da preživimo u našem malom gradu pored ruske granice, gde su stvari zaista napete, ima mnogo problema. To je postindustrijski svet, veoma segregiran i sa puno socioekonomskih problema. Ipak, evo me sada.

Finansije su bile i jesu veoma važne. Šta god da imate, šta god da ima vaša porodica, Minerva će pokriti ostalo kroz stipendije zasnovane na potrebama. Od 33.000 dolara koliko košta čitava godina, plaćam 2.000 dolara koje mogu sam da zaradim. To je takođe bio jedan od odlučujućih faktora.

Another thing, I’m broke. I used to live below the poverty line in Estonia with my grandma because I have no parents. With my grandma we just triend to survive in our small town right next to the Russian border, so things are really tense, there are lots of issues. It’s a postindustrial world, very segregated and with lots of socioeconomic issues. Yet, here I am now.

Finances were and are very important. What ever you have, whatever your family has, Minerva will cover the rest through need based schollarships. Out of the $33.000 which is the cost of the full year, I pay $2000 which I can make myself. That was one of the deciding factors also.

Kako zapravo izgleda vas program?
What is the curriculum actually like?

Ono što promovišu je super široko jer su stvarni detalji programa tajni. Čak je i naša selekcija tajna. Unutra je kao kult 😅. Imamo mnogo čudnih stvari i tradicija da održimo zajednicu oko Univerziteta. Ne znam ko je to smislio, ali ima mnogo događaja zasnovanih na rimskim mitovima.

Generalno, Minerva je super stresna i veoma rigorozna. Nikada u svom životu nisam ovoliko učio. Bilo je nekoliko ljudi u mom razredu koji ovo nisu mogli da završe. Akademski je veoma izazovno. Mogu da govorim o prvoj godini pošto sam je sad završio, koja je ista za sve – liberal arts. Imamo 4 godine, prva je osnovna, baza praktično, a od toga se dalje specijalizujemo na fakultete i odatle na specijalizacije.

Četiri predmeta sa kojima počinjemo su društvene nauke (složeni sistemi, liderstvo, samosvest i etika), prirodne nauke (osnove inženjerstva i rešavanje problema, istraživanje i studije), računarske nauke (logika, statistika, kodiranje) i komunikacije (pisanje, složeno čitanje, pregovaranje/ubeđivanje, multimedija). Oni su obavezni predmeti za koje imamo nastavu, a onda imamo još jedan za koji imamo samo godišnji projekat, koji se zove civic project. Imamo lokalnog partnera i našu izabranu oblast. U prvom semestru pregledamo dostupnu literaturu i pišemo rad o ovoj temi u timu od 5, a u drugom semestru samo radimo i predajemo neku vrstu rezultata (deliverable). Moj tim je uradio događaj u lokalnoj školi u Seulu.

Ono što učimo nije zasnovano na sadržaju, već na veštinama. Učimo različite veštine i primenjujemo ih na probleme u stvarnom svetu. Sve je onlajn, jer su naši profesori iz celog sveta. Sa njima imamo sesije aktivnog učenja, dva časa po 90 minuta svakog dana za koje treba da se pripremimo unapred. To se zove preokrenuta učionica (flipped classroom). Pripremate se unapred, najmanje 1-2 sata, a tokom sesija mi zapravo radimo aktivnosti koje finalizuju naše znanje kroz interaktivne projekte i diskusije. Kao rimski forum 😅. Takođe imamo velike zadatke koje treba da uradimo pojedinačno ili u manjim grupama kako bismo primenili i kombinovali veštine koje smo naučili na problem iz stvarnog sveta. Na primer, kada smo proučavali etiku, moja grupa je uradila rad o smrtnoj kazni koja je legalna u Južnoj Koreji.

What they promote is super broad because the actual details of the program are under nondisclosure and are kind of secretive. Even our selection is a secret. Inside it feels like a cult 😅. We have lots of weird quirks and traditions to keep up the community around the University. I don’t know who came up with it, but there are a lot of Roman myth-based events.

In general, Minerva is supoer stressful and very rigorous. I have never studied this much in my entire life. There were a few people in my class who couldn’t finish this. It’s very challenging academically. I can speak on the first year, which is the same for everyone – liveral arts. We have 4 years, the first one is a foundation,a nd from that we specialize into colleges and from there on into specializations.

The four courses we start off with are Social sciences (complex systems, leadership, self awareness and ethics), Natural sciences (engineering basics and problem solving, research and studies), Computational sciences (logic, statistics, coding) and Communications (writing, complex reading, persuasion, multimedia). They are the mandatory ones for which we have classes and then we have another one for which we only have a yearly project, called a civic project. We have a local partner and our chosen field. First semester we review available literature and write a paper on the issue in a team of 5 and second semester we just act and do some sort of deliverable. My team did an event in a local school in Seul.

What we learn is not content based, but skill based. We learn different skills and apply them to real world problems. It’s all online, because our professors are from all over the world. We have active learing sessions with them, two 90-minute classes every day that we need to prepare for in advance. It’s called flipped classroom. You prepare in advance, abou 1-2 hours at least, and during the sessions we actually do activities that finalize our knowledge through interactive projects and discussions. Like a Roman forum 😅. We also have big assignments to do individually or in smaller groups to apply and combine the skills we learned onto a real world problem. For example, when we were studying ethics, my group did a paper on capital punishment which is legal in South Korea.

Kako funkcionišu putovanja tokom studiranja?
How do your travels work, during your studies?

Naš prvi semestar je bio u San Francisku, a drugi je ovde u Seulu. Pošto su se mnogi od nas po prvi put odselili iz kuće zbog Minerve, imamo lokalni tim za podršku u svakom kampusu (u svakom gradu), podršku za mentalno zdravlje u vidu specijaliste koji je u San Francisku, a kasnije onlajn, tim koučeva za profesionalni razvoj koji nam pomažu nam ispratimo svoje ciljeve.

Our first semester was in San Francisko, and our second one is here in Seul. Because many of us moved out of home for the first time for Minerva, we have a local support team on every campus (in every city), mental health support from a specialist who is in San Francisko and later online, a professional development department that helps us be on top of our goals.

Kako Minerva pomaže učenicima da budu uspešni u životu?
How does Minerva help students be successful?

Ove godine sam se promenio više nego ikada ranije u svom životu. Zvanično, akademski, ceo naš nastavni plan i program, sva iskustva, uče nas specifičnim veštinama po kojima se ocenjujemo. Imamo 80 veština koje smo naučili ove godine. To je super stresno jer nikad ne znate kada i kako ćete biti ocenjeni, uvek morate biti na oprezu i prisutni, tako da je veoma stresno, ali je i nagrađujuće iskustvo.

Sve ovo razvija 4 ključne kompetencije koje će nam pomoći da budemo uspešni – kritičko razmišljanje, efikasna interakcija, efikasna saradnja i još jedna koje se ne sećam 😂. Lično, ove godine, pošto sam bio daleko od kuće i morao sam da živim sam, morao sam da se potrudim da kuvam i planiram obroke, brzo se prilagodim novom okruženju u zemlji u kojoj ne govorim jezik, steknem neke neočekivane veštine za koje mislite da vam neće trebati kasnije u životu. Učio sam o svetu, između i posle nastave, između stresa, sedeći uveče sa svim mojim prijateljima i razgovorajući o stvarima koje se dešavaju u našim zemljama. Veoma lične veze sa veoma kul ljudima koje ću poneti sa sobom do kraja života.

Veoma važna veština koju sam naučio je ono što zovemo professional bullshitting 😆. U svakom kontekstu, možemo iskoristiti stečene veštine i doći do odgovora koji će biti ubedljiv, sa dobrim tonom i upečatljiv za ljude. Kada je moj prijatelj počeo da se priprema za intervjue za letnje prakse, napravio je pripremni list sa potencijalnim pitanjima i za svaki odgovor je samo zapisao veštinu koju smo naučili. Ako se radi o složenosti rada u njihovom timu, on je samo zapisao veštinu koju smo naučili pod nazivom vodeći principi (leading principles) ili nešto slično.

Neke od ovih stvari su navike koje se kultivišu kroz nastavni plan i program, neke od njih su koncepti kojim se mogu voditi u novim i izazovnim situacijama.

This year, I changed more than ever before in my life. Officially, academically, all of our curriculum, all the experiences, they teach us specific skills which we are graded on. We have 80 skills we learned this year. It’s super stressfull because you never know when and how you will be graded, you always have to be alert and present, so it’s very stressful but it’s also super rewarding.

All of this develops 4 key competencies that will help us be successful – thinking critically, interact effectively, collaborate efficiently and one more that I don’t remember 😂. Personally, this year, because I was away from home and had to live by myself, I had to kearn to cook and plan my meals, adapt quickly to the new environment in a country where I don’t speak the language, crazy skills you don’t think you’ll need later in life. I learned about the world, between and after classes, between the stress, sitting with all my friends and talking about stuff happening in our own countries. Very personal connections with very cool people that i will take with me for the rest of my life.

A very important skill I learned is what we call professional bullshitting 😆. In any context, we can use the skills we gained and come up with an answer that will be persuasive, with a good tone and impressive to people. When my friend started preparing for interviews for summer internships, he created a prep sheet with potential questions, and for each answer, he just put down the skill that we learned. If the question is about the complexity of working in their team, he just put down a skill we learned called lead principles or something like that.

Some of them are habist cultivated through the curriculum, some of them and concepts I can use to guide myself in new and challenging situations.

Koji su ti planovi za na dalje?
What are some of your next steps?

Ranije sam želeo da budem pravnik, osnovne studije, master, da zauzmem neku poziciju u privatnom ili državnom sektoru. Trenutno, opet nemam pojma 😅. Imam neke opcije, ovog leta imam stažiranje u bigtek jednorogu u Estoniji kao pripravnik za upravljanje projektima, ali uglavnom radim. Osim školarine za Minervu, moramo da plaćamo avionske karte, osiguranje i vize u zavisnosti od naše zemlje, namirnice i to. Volontiram i predajem u školi u kojoj sam radio svoj projekat, srednjoj školi Minerva u Seulu kao asistent, u samoj Minervi kroz program za finansijsku pomoć za 5000 dolara ili 8 sati nedeljno. Radim na digitalnoj platformi koju koristimo i koja se iznajmljuje drugim univerzitetima, školama i kompanijama.

Uzbuđen sam što ću se vratiti kući i tamo primeniti stečene veštine. Takođe ću pokušati da napišem letnji rad o svojoj praksi za dodatne poene.

U svetu i kasnije, samo se nadam da nuklearni rat neće početi. Moj region je zaista nestabilan, to što sam u veb policiji je veoma uzbudljivo, ali još uvek sam veoma blizu granice, tako da je veoma uznemirujuće… Ne znam šta budućnost nosi, ali glavna vrednost koju mi je Minerva dala, od ovih kurseva koje sam slušao, jeste da iako ljudi imaju toliku moć objašnjenja sa svim našim naučnim znanjem, to još uvek nije dovoljno i još uvek ima toliko toga o čemu ne znamo.

Postoji toliko stvari i pojava koje nikada nećemo moći da predvidimo, zbog čega imam nekoliko opcija koje testiram. Želim da nastavim da putujem, želim da stičem prijatelje i stvaram promene na lokalu. Celom svetu su potrebni nastavnici engleskog, tako da je to jedan od načina da se vidi svet. Imam neke planove i ostavljam malo prostora da se pomeram i promenim.

Before, I wanted to be in law, bachelors, masters, and take some position in the corporate or public sector. Right now, I have no idea, again 😅. I have some options, I have an internship in a bigtech unicorn in Estonia this summer as a project management intern, but I am mostly working. Outside the tuition fee for Minerva, we pay for plane tickets, insurance and visas depending on our countries, groceries and that stuff. I’m volunteering and teaching in the school I did my project in, a Minerva highschool in Seul, in Minerva itself through my financial aid for $5000 or 8 hours per week. I work on a digital platform we use and which is rented to other universities, schools and companies.

I’m excited to go back home and apply my skills there. I will also try and write a sumemr paper about my work for some extra credit.

In the world and later on, I just hope a nuclear war doesn’t start. My region is really unstable, me being in the webpolice is very exciting, I’m still very close to the boarder so it’s very disturbing… I don’t know what the future holds, but the main takeaway Minerva gave me from these courses is that although people have so much explanatory power with all of our science knowledge, it’s still not enough and there is still so much we don’t know about.

These is so much we will never be able to predict, which is why I have a few options to try out. I want to keep travelling, I want to make friends and create local change. The whole world needs english teachers, so that’s one way to see the world. I have some plans and I’m leaving some space to wiggle around and change.

Ako ti se sviđa sve što si pročitao ili pročitala o Minervi, razmisli da li je to možda pravi faks za tebe. Prijave im se otvaraju u nekoliko ciklusa od avgusta do aprila svake godine i an svojim društvenim mrećama često dele pozive za događaje u formi otvorenih vrata gde možeš dodatno da se raspitaš za sve što te zanima.

Ukoliko si sa Balkana i ovaj tekst te je podstakao da razmotriš Minervu kao pravi univerzit tj. fakultet za tebe, kao dodatni resurs ti preporučujem da pogledaš intervju koji sam snimila sa Goranom iz Srbije, takođe alumnistom FLEX programa razmene, koji će od naredne akademske godine (2023/2024) biti student Univerziteta Minerva 😁🧑‍🎓

Ako ipak ne razmišljaš o upisu faksa, nadam se da te je ovaj intervju podstakao da razmisliš šta je tebi važno, šta će tebi pomoći da budeš uspešan ili uspešna i kako možeš steći te veštine. Veliki broj stvari nam je dostupan besplatno, samo se mi ne cimamo dovoljno da ga nađemo, najviše jer ne znamo da hoćemo.

Javi mi utiske, šta god da odlučiš, pogotovu ako misliš da mogu nekako da pomognem!

Do tada, #čitamose 🧠🌊👙

(Visited 255 times, 1 visits today)