Overthought by Profesionalni razvoj

Ne znam čime tačno želim da se bavim (i dalje…)

Zašto i dalje ne znam čime tačno želim da se bavim i zašto je to totalno okej…

Radni naslov: Hranim se avanturama 🍲

Krenula sam u poslednje vreme aktivnije da koristim TikTok, nekako mi više odgovara od Instagrama, i naišla sam na interesantan klip sa kompilacijom Reddit poruka. U suštini, ceo kanal je na foru neko ludo pitanje sa mreže Reddit i gomila ili neočekivanih, ili jako korisnih odgovora. Video na koji sada konkretno mislim je bio za savete srećnih ljudi 40+ nama u dvadesetim.

Ako te zanima, pogledaj ga ovde.

Radi se o Reddit thread-u sa savetima starijih ljudi koji su na sredini ili već duboko zašli u svoju profesionalnu karijeru, ljubavni život, prijateljske odnose i koji veruju da su iskreno srećni, nama koji se tek formiramo i učimo kako da budemo “odrasli”. Pored saveta vezanih za prijateljstva i veze (koje isto preporučujem da poslušate i o njima promislite), meni je najinteresantniji bio savet o karijeri, koji me je kao OverThinkera pogodio pravo u centar.

U suštini, savet je da se ne zavozamo odmah na početku i upadnemo u zamku da sve što radimo u životu mora da bude jedna velika povezana priča. Ne moramo od samog početka da imamo jasan plan koji sledimo. Život je najbolji kad je gomila rendom momenata koji su slučajno povezani, i ne treba da se trudimo da nam život bude (jedan povezan) roman od starta, već zbirka priča ili pesama, momenata i iskustava koji su nam značili, koji inicijalno nisu zamišljeni kao naš ceo život, ali na kraju ipak budu jedna skladna celina – mi.

Kao nekom ko je OverThinker 🧠 i ko se jako stresira(o) oko toga da radim pravu stvar i da sam na pravom putu u svom životu (šta god to značilo), ovo me je podstaklo da zastanem i napravim pauzu. Često se zapravo upecam u to da sve moram da imam isplanirano, da tačno znam šta radim i zašto, kako će to dugoročno da mi znači, što stavlja dodatni pritisak na mene i onemogućava mi da uživam u trenutku i donosim odluke bez nepotrebnog stresa. Zato sam sada odlučila da se vratim unazad i setim svih rendom momenata u svom životu, nekih stvari koje sam možda radila ali nisam nastavila, a iz kojih sam izvukla vredne lekcije.

  • Sa starijom sestrom i ocem sam kao mala išla na aikido oko godinu dana. Nisam se zadržala jer sam postala nestrpljiva da naučim kako da se fajtam 😅, a mi smo samo radili kako da se padne. Naučila sam da je strpljenje majka i da ja moram da naučim kako da se umirim ako želim da napredujem.
  • Tokom osnovne škole, pre nekih 10ak godina, učestvovala sam na Majskoj pesmi u organizaciji DKC-a. Pesma mi je bila glupa, autotjunovali su me do beskraja, ali sam se ja za nastup sredila 12/10. Mama me je oslobodila škole da idem na frizuru, kupila sam novu haljinicu i baletanke sa šljokicama. Nakon perioda kada me je bilo izuzetno blam da neko vidi taj snimak, sad ga sama kopam po Jutjubu. Naučila sam da me nije blam da budem overdressed i da volim da se sređujem. Nema sramote u tome da budem lepa i to ne umanjuje moju pamet.
  • Na početku osnovne škole sam krenula u Dečiji kulturni centar u Nišu na časove gitare. Nastavnik me je podjednako hvalio i grdio, terao me je da vežbam i nije mi dao da se izvlačim na malo talenta koji je prepoznao u meni. Posle časova u DKC-u, nastavila sam da sviram u nekoliko muzičkih školica, posle i u bendu. Iako ne sviram više, ostala su mi prijateljstva iz benda, sjajni kontakti za skoro bilo koji projekat, kao i samopouzdanje i jak javni nastup.
  • Od predškolskog pa do sredine srednje sam članica izviđačkog pokreta. Prošla sam svakojake avanture, od gubljenja u šumi do poplava u kampu, ali sam naučila kako da razmišljam u krizi, postavim šator, snađem se u nezgodi, saniram osnovne povrede… kako da budem jaka nezavisna žena ukratko 😅. Uverila sam se u svoju snagu i sposobnosti da se izvučem iz skoro svega što me zadesi. Takođe, postala sam samostalna sa jako malo godina, što mi je dosta pomoglo kasnije na razmeni u Americi.
  • Provela sam godinu dana na razmeni u Americi gde sam naučila više o Američkom obrazovnom sistemu. Iako ne želim da se vratim konkretno u Ameriku, naučila sam kako da krenem iz početka, bez prodice i prijatelja i kako da se izborim za sebe i svoje potrebe. Šta sam sve naučila u Americi i kako me je ovo iskustvo promenilo delila sam u tekstovima na blogu, kao i u zasebnoj knjizi – Ali metar moga sela, Amerika cela.

Ovo su samo neka iskustva i momenti kojih sam se setila sad na prvu i koje sam osvestila kao značajne jer sam ta znanja i veštine iskoristila do sada. Verujem da postoje još mnogi koji će mi biti od koristi kako budem išla kroz život, jer je svako iskustvo koje imamo lekcija koja će nam kad-tad biti korisna, bilo kao izvor znanja, motivacije ili inspiracije kada se budemo našli u određenoj situaciji.

Iako zvuči sjajno da kao mali još nađemo nešto u čemu smo sjajni i čime ćemo se zasigurno baviti ostatak svog života, to često nije realno i stavlja ogroman pritisak na nas da uvek budemo savršeni, da radimo samo “prave” stvari i da budemo maksimalno profesonalni i orjentisani na dugoročne rezultate svaki dan, ceo dan. A naša interesovanja i želje se stalno menjaju.

*Takođe, postoje brojna istraživanja i tekstovi koji opisuju kako se i taj koncept linearne karijere, to jest rađenja jedne stvari ceo život, zastareva. Jedan koji preporučujem je sa sajta Medium.

Opcija koju radije prihvatam i preporučujem svima jeste da se trudimo da nađemo pravac i smer u kom želimo generalno da se krećemo, ja to zovem naš challenge. Usput, idući tim nekim pravcem, možemo da skupljamo različita vredna iskustva u kojima otkrivamo više o sebi, tome šta volimo, šta nas ispunjava i stičemo znanja i veštine koje ćemo moći da primenjujemoak iako se ispostave kao kratki momenti, a ne ceo život.

Svaki dobar roman je zapravo gomila kratkih priča 📖❤️

Zato nemoj da brineš ako ne znaš odmah čite tačno želiš da se baviš i šta tačno želiš da radiš ceo svoj život, ipak je to dug period vremena i dosta toga će da se promeni u međuvremenu. Fokusiraj se na to da pronađeš svoj challenge i da vidiš šta ti je zanimljivo sada i kako možeš toga da radiš više, na različite načine.

Hrani se avanturama, kao što kaže moj Froncla duks 😅. Sve ostalo će doći na svoje vremenom, koliko god to zvučalo nerealno u ovom trenutku.

Do tada, #čitamose 🤗

(Visited 364 times, 1 visits today)