Overthought by Lični razvoj

Kako da znaš da si na dobrom putu

Što više radim, generalno i na sebi, to sam nekad zbunjenija kuda dalje. Nekad me to motiviše, jer mi se otvaraju nova vrata, a nekad zbuni i uplaši da li sam na dobrom putu. Evo kako to proveravam:

Radni naslov: Slepac vodi slepca, al’ će stignemo

Kao što čitaš na samom vrhu prozora, ja sam OverThinker. To znači da volim da razmišljam i promišljam i da se često vrtim u krug, dok izvidim sve, stanem, isprobam svaku tačku gledišta i (ne)izaberem 😅. Dodaj na to da imam 20 godina i da bih, kao i svi, da budem uspešna i ostvarena, da živim život po svojoj meri i sve ostalo što ama baš ništa ne znači bez dodatog objašnjenja i shvatiš da smo svi podjednako zbunjeni šta treba da radimo🤷.

Bez obzira na to što ne znam trenutno zasigurno kakav je to život po mojoj meri i koliko će se to menjati kroz vreme, bitno mi je kao OverThinkeru da znam gde sam i šta radim, tako da u nastavku delim moju čeklistu kako proveravam da li sam na dobrom putu (za sad) i kako se vraćam u kolosek ako ispadnem.

For reference, moja glavna polja zanimacije/overthinkovanja su karijera, privatni život (famozni lični razvoj) i veza. O vezi OverThinkujem s dečkom, tu smo se našli pošto je i on ambiciozna mlada osoba koja radi stvari daleko iznad svojih fizičkih godina, dok za prva dva bauljam mahom sama, uz podršku sjajnih ljudi koje upoznajem, tako da će o tome najviše biti reči.

Pa da počnemo:

Nemaš pojma gde sebe vidiš za deset/pet/tri/dve godine

To jest imaš, ali se to menja na otprilike na svakih par meseci, uz obavezne “nemam pojma” i “ma to je sigurno to” periode koji se isto menjaju.

U mom slučaju, mislila sam da hoću da se bavim marketingom, krenula sam to da radim malo više profi, radila to čak za pare i skapirala da mi je interesantno ali da me ne loži. Trenutno entertain-ujem opciju da budem karijerna savetnica za mlade, plus je krenuo od skoro da me zanima i biznis, pošto studiram ekonomiju (krenula sam da obraćam više pažnje na predavanjima 😅), tako da možda od toga nešto bude posle, who knows.

Bitno je da ima opcija i da se to menja, to znači da testiram i da se polako krećem, pravac ćemo utvrditi kasnije.

Krindžuješ od osobe koja si bio ili bila pre nekog vremena

Negde sam pročitala da ako te nije sramota početne verzije koju si podelio, kasno si lansirao proizvod. U nekoj ljudskoj varijanti, ako te nije krindž osobe koja si bio ili bila, znači da nisi dovoljno radio/testirao/obilazio. Napominjem krindž, ne blam, jer nema sramote ako nismo znali bolje.

Mala Marija je bila najgora štreberka. Hermiona Grejndžer, ne možeš moj domaći, zašto da ja ispaštam ako vi niste učili pa hoćete da se pomeri test level. Dakle jako loše i jako usamljeno. Marija u Americi je bila malo puštena sa lanca, kul European chick koja je rado prihvatala pažnju na koju očigledno nije navikla. Po povratku sa razmene isto…. Marija prošle godine se u jednom trenutku raspala pod pritiskom sopstvenih očekivanja i imala napade panike. Ali je svaki stadijum bila jedna transformers faza, tako se tešim, i nadam se da će nastaviti da bude bolje.

Iz svake faze sam dosta naučila, o iskustvu u Americi sam čak napisala i celu knjigu, da zabeležim nabitnije.

Poenta je da smo preživeli svaki level igrice do sada, tako da samo nastavljamo dalje. Svako krindž sećanje i svaki blam koji nam se vraća je dokaz da guramo dalje.

Moje prvo zvanično volontiranje u Americi…

Imaš jednu stvar koju bi savetovao mlađeg sebe ili mlađu sebe

Kako da se bolje oblači i zašto, gde da (ne) ide, sa kim da se (ne) druži, kako da reši neke situacije. Ako postoji makar jedna stvar, ona nekome može da znači i ti si nešto osvestio iz svojih iskustava, a to je zapravo mudrost – izvlačenje zaključaka iz iskustava i primena dalje!

Želiš nešto, šta god to bilo…

Pričala sam skoro sa timom Unbox haba o problemima koje primećujemo kod mladih, sebe prvenstveno, a zatim i ljudi oko nas. Sveli smo to na nezainteresovanost da bilo šta uradimo, a zatim neznanje kako da nešto uradimo ako otkrijemo da želimo (neinformisanost, neupućenost i strah od kretanja).

Što se mene tiče, ovo drugo je skroz rešivo. Ima brdo izvora informacija koje možeš da koristiš, bezbroj ljudi koji iskreno žele da ti pomognu, ali je preduslov da ti vidiš da ti nešto fali, da nešto hoćeš i da si motivisan ili motivisana da se iscimaš za to. Retko ko će da te tutka stvarima ako ti nećeš ništa da uzmeš. Pre će da ti pruže, pa ti ugrabi.

Dokle god želiš nešto, da imaš, naučiš, iskusiš, vidiš, pipneš, pomirišeš, super si i samo nastavi tako.

Čitaš ovu čeklistu

Znaš kako kažu, mi se lečimo zbog pravih bolesnika koji ne žele. Ti se pitaš da li si na okej putu zbog onih koje boli dupe, ili koji se podjednako pitaju kao i ti, a da ti nemaš pojma.

Svako normalan se barem jednom zapitao da li je tu gde treba da bude, da li je fejlao jer nešto nije kako je očekivao ili očekivala, jer su drugi ljudi na drugom nivou i ne zna kako više da se orijentiše.

Ako se brineš o sebi to je znak da si okej. Možda ne idealno gde želiš da budeš, ali stići ćeš tamo. Svi mislimo da drugi idu brže i lakše do tog uspeha koji svi želimo, ali zaboravljamo da on nema isto značenje za sve, pa da samim tim ne možemo da idemo svi istim putem, a kamo li istom brzinom.

Ne brigaj, će bude.

Zaključak za sada

Koliko god želela da dam neko lepo objašnjenje šta je lični razvoj iz ugla mladih, vratim se na to da je to da nemaš pojma šta hoćeš, kako hoćeš, ali da nastavljaš da ideš, da testiraš i iz toga izvlačiš zaključke za sledeći deo puta. Bauljaš malo, ali bože moj, ima vremena 🙃

Pozz 😎
(Visited 112 times, 3 visits today)